Daroviti i kreativni – jamstvo razvoja zajednice

U kapelici sv. Petra u Mariji Bistrici, u petak 26. veljače održana je treća korizmena tribina na temu „Daroviti i kreativni – jamstvo razvoja zajednice”. Gosti tribine bili su Vesna Tomorad, profesorica psihologije u OŠ Marija Bistrica i predsjednica Radne skupine za podršku darovitim učenicima KZŽ–e i Alen Spiegel, profesor matematike, voditelj Centra izvrsnosti Krapina i predsjednik Hrvatskog saveza informatičara. Moderatorica tribine bila je profesorica Ivančica Tomorad.

Gosti su se složili o važnosti nadarenih osoba za razvoj društva – danas, kada su informacije dostupne na svakom koraku, bitno je znati koristiti ih na pravi način te su upravo nadareni ti koji će najlakše upiti znanje. Riječima profesora Spiegela: „Bez tih mladih nama kao Hrvatskoj jednostavno nema naprijed”.

Dublji uvid u pitanje nadarenosti donosimo u razgovoru s profesoricom Vesnom Tomorad.

Tko su nadarena djeca?

Nadarena djeca su djeca koja uče izrazito brzim tempom i na drugačiji način u odnosu na većinu. Često imaju specifične interese te spontano i samostalno nauče stvari koje njihove vršnjake još ne zanimaju. Zbog toga se teže uklapaju u nastavne planove koji su predviđeni za prosjek. Nadarena djeca imaju visoke intelektualne sposobnosti, visoko razvijenu kreativnost i motivaciju, ali te tri komponente kod svakog djeteta mogu biti različito zastupljene: netko je vrlo inteligentan, ali slabije motivacije za rad ili obrnuto, a kod nekoga su sve tri komponente izrazito visoke. U ranoj školskoj dobi zato najčešće govorimo o potencijalno darovitoj djeci: postojeći intelektualni potencijal se može, ali i ne mora pretvoriti u produkt. Pojednostavljeno – ako likovno nadareno dijete nema odgovarajući poticaj u okolini i ne bavi se slikanjem, zasigurno neće postati slikar. To, dakako, vrijedi za sva područja.

Koja je razlika između nadarenosti i talenta?

Nadareni ili daroviti pojedinci su koji imaju visoku inteligenciju, a talent je postojanje visokih sposobnosti u nekom specifičnom području – npr. glazbenom, likovnom, dramskom… Vrlo često su djeca koja imaju specifične talente istodobno i visokih intelektualnih sposobnosti, ali to nije pravilo. Svaki nadareni ili talentirani pojedinac, kao i svaka osoba upoće, ima svoj jedinstven sklop svih spomenutih komponenti.

Koliko se rano može dijagnosticirati nadarenost? Je li moguće da se kod nekih ljudi nadarenost manifestira kasnije?

Nadarenost se može otkriti vrlo rano, daleko prije polaska djeteta u školu. Visoke intelektualne sposobnosti mogu se nedvojbeno utvrditi još u vrtićkoj dobi, a postoje i neka ponašanja koja ukazuju na darovitost: neobični specifični interesi, izražena znatiželja, lakoća razumijevanja i učenja novih vještina, ali i osjetljivo i napeto ponašanje, teško podnošenje neuspjeha, preferiranje društva starije djece…

Kad kažemo – dijagnosticiranje nadarenosti, to me podsjeća da se nadarenost zaista ponekad promatra kao nekakva dijagnoza – što je netočno. To je zato što nadarena djeca često imaju osobitosti koje su za okolinu nerazumljive (povećana osjetljivost i emocionalnost, socijalna distanca, nezainteresiranost za stvari koje smatraju navažnima)… Nesklad između njihove nutrine i očekivanja okoline postavlja pred njih velike probleme koji su—opet—većini nerazumljivi.

Što se tiče kasnijeg manifestiranja nadarenosti, moguće je da dijete iskaže nadarenost tek kad dođe u okolinu ili priliku gdje ju može pokazati. No, nadarenost je postojala i prije, samo što nije bila uočena. Ipak, pojedinci koji su visoko motivirani i ulažu puno truda, mogu postizati i bolje rezultate nego nadareni jer su se zahvaljujući motivaciji približili svojem maksimumu, dok i daroviti pojedinci mogu biti neuspješni, i ako im nedostaje motivacije, funkcioniraju daleko ispod prave razine svojih sposobnosti.

Koliko dugo radite s nadarenom djecom i kako to da ste baš za to područje razvili poseban interes?

Određenu vrstu skrbi za darovite učenike nastojim voditi od kad sam se zaposlila kao psihologinja u osnovnoj školi 1996. jer to spada u moj opis posla. Edukaciju u Centru «Bistrić» prošla sam 2007. te se od tada u školi intenzivnije bavim nadarenima: kontinuirano provodimo identifikaciju darovitih učenika, dodatni rad, savjetovanje učitelja i roditelja… Direktan rad s nadarenom djecom izrazito je inspirativan jer su to djeca „s velikim krilima” za koja nikad ne znaš kamo će te odnijeti, a neizrecivo je lijepo upoznavati ih i otkrivati. Dodatni motiv za skupljanjem znanja i edukacijom proizašao je iz mojih osobnih roditeljskih potreba, a vlastito mi je roditeljsko iskustvo neprocjenjivo vrijedno u profesionalnoj karijeri.

Koji su neki od izazova rada s nadarenom djecom?

Rušenje stereotipa o darovitoj djeci koji su još uvijek jako rašireni, a najgori od njih je onaj da darovitoj djeci ne treba još i dodatna potpora budući da su u životu već «nagrađeni» svojom darovitošću. U školskoj sredini, svakom djetetu treba omogućiti da u što većoj mjeri ispunjava svoje potrebe. Darovita djeca nailaze na problem jer su njihove potrebe često drugačije nego potrebe većine ostale djece. Kao i svakom djetetu, i darovitom djetetu potrebno je da osjeti podršku te razumijevanje u svojoj okolini i osjećaj da okolina prihvaća njegove različitosti.

Kad je riječ o radu s nadarenima, kakva je situacija u našoj županiji?

Na žalost, stanje u našoj državi po pitanju svijesti i skrbi za nadarene izuzetno je loše. Mi još uvijek ni na razini države nemamo referentni centar koji bi se bavio nadarenima. Zato smo 2014. pokrenuli inicijativu za osnivanjem našeg, županijskog Centra za podršku čiji bi zadatak bio pružati podršku koja je školama potrebna za kvalitetniju skrb o nadarenim učenicima. Naime, škole su mjesta gdje su ljudi najviše osviješteni o tome koliko je podrška nadarenima slaba i manjkava, i sami vape za podrškom u stručnom i svakom drugom smislu. Centar još nije osnovan, ali je osnovana volonterska Radna skupina Futura koja organizira različite aktivnosti na razini županije: stručna usavršavanja za učitelje, radionice tijekom praznika, potiče škole da osmišljavaju programe za rad s nadarenima, osigurava psihološko testiranje u školama kojima je potrebno, besplatnu telefonsku liniju za roditelje i učitelje, radi na edukaciji i senzibilizaciji cjelokupne zajednice putem sudjelovanja na tribinama i okruglim stolovima… Provođenje spomenutih aktivnosti financira naša Županija, tako da je u zadnje dvije godine napravljen velik korak prema naprijed, a osnivanje Centra sljedeći je cilj.

Bismo li mogli reći da je upravo rad s nadarenima put u bolju budućnost i zašto?

Nadarene osobe imaju mogućnost sagledavati probleme na drugačiji način i učinkovito ih rješavati. Zbog toga predstavljaju najveći potencijal za razvitak svakog društva. Države koje su mnogo bogatije od nas, puno su svjesnije te činjenice. Prema statistikama – bez adekvatne podrške okoline, više od polovice nadarenih nikad ne razvije svoje potencijale. Na žalost, to nije jedini od neprocjenjivih resursa koji se u našoj državi rasipa. Naravno, potpora nadarenima usko je vezana uz obrazovni sustav, a sustavna nebriga i zapostavljanje obrazovnog sustava potpuno se reflektira i na nadarene. A nadareni su malobrojna i vrlo ranjiva skupina i ako ih ne prepoznamo kao blago koje nam je potrebno, završit će kao mrtvi kapital, zakopane škrinjice ili napraviti karijeru u zemljama koje će ih znati vrednovati i iskoristiti.