Povratak na arhivu

Istaknuti hrvatski pjesnik i prevoditelj Mate Maras u Mariji Bistrici

autor: Snježana Husinec, 07. prosinca 2016.
dscn8397

Mate Maras rođen je 1939. u Studencima kod Imotskog. U Zagrebu je diplomirao matematiku i fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Radio je kao srednjoškolski profesor, urednik u nakladničkim kućama i na Hrvatskome radiju, te kao tajnik središnjice Matice hrvatske. Sedam godina proveo je u hrvatskoj diplomaciji kao kulturni ataše u Parizu i Washingtonu.

Preveo je mnoga znamenita djela klasične i suvremene književnosti s engleskog, talijanskog i francuskog na hrvatski. Prvi je na hrvatski preveo sabrana djela Williama Shakespearea – 38 drama, sonete i druge pjesme. Glavna novost u odnosu na dosadašnje prijevode engleskog barda jest u metodi prevođenja stihova. Naime, Maras se ne drži pravila o istom broju slogova u svakom stihu, kao što se dosad radilo, nego nastoji da svaki stih ima pet “naglašenih mjesta”, zapravo pet relevantnih informacija. Time se postiže vrlo tečan i prirodan jezik.

Za prijevod Gospođe Dalloway dobio je nagradu Društva književnih prevoditelja, a za prijevod Rabelaisa dobio je veliku nagradu Francuske akademije. Sastavio je prvi Rimarij hrvatskoga jezika.

Objavio je vlastitu zbirku pjesama Kasna berba 2005. godine.

Za svoje prijevode Shakespeareovih djela dobio je 2007. nagradu Iso Velikanović.

  1. dobitnik jeNagrade “Petar Brečić”, koje dodjeljuju HRT – Hrvatski radio i Školska knjiga, za prijevod Sabranih djela Williama Shakespearea.

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca dodijelilo mu je 2014. nagradu »Josip Tabak« za životno djelo.

Mate Maras gostovao je u Mariji Bistrici u okviru manifestacije „Shakespeare u Mariji Bistrici“ koja je u povodu 400. obljetnice Shakespeareove smrti i 250. obljetnice rođenja Ivana Krizmanića održana 26. studenoga 2016. godine. Publiku je oduševio svojim nastupom pod naslovom „Kasni hodočasnik“ u kojem je predstavio djelo Williama Shakespearea i njegove prijevode na hrvatski jezik.

Prilog: Prezentacija Mate Marasa “Kasni hodočasnik”