Povratak na arhivu

Znanstveno-stručnim skupom „Marija Bistrica u doba Ivana Krizmanića – ‘tiho žarište’ hrvatskoga narodnog preporoda i Matice ilirske“ u Mariji Bistrici započelo obilježavanje Matičine slavljeničke godine

autor: Ivančica Tomorad, 12. veljače 2017.
istaknuto2

 

Znanstveno-stručnim skupom  „Marija Bistrica u doba Ivana Krizmanića – ‘tiho žarište’ hrvatskoga narodnog preporoda i Matice ilirske“ u Mariji Bistrici započelo obilježavanje Matičine slavljeničke godine

Ogranak Matice hrvatske u Mariji Bistrici u suradnji s Maticom hrvatskom organizirao je 3. i 4. veljače dvodnevni interdisciplinarni znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Marija Bistrica u doba Ivana Krizmanića – ‘tiho žarište’ hrvatskoga narodnog preporoda i Matice ilirske“. Ovim je kulturnim događajem, koji je završen svečanom akademijom u povodu 175. obljetnice osnivanja Matice hrvatske i 250. obljetnice rođenja Ivana Krizmanića,  započela slavljenička Matičina godina baš u Mariji Bistrici, u mjestu u kojem se u krugu iliraca okupljenih oko Gaja u župnom dvoru opata Ivana Krizmanića razvijala ideja o osnivanju središnje kulturne ustanove svih Hrvata –  Matice ilirske.

Znanstveno-stručni skup okupio je brojne izlagače s različitih područja; povijesti,  jezikoslovlja, književnosti, glazbe (i filma). Cilj mu je bio ukazati na povijesnu ulogu Marije Bistrice u vrijeme Ivana Krizmanića kao okupljališta preporodnih domoljuba u povijesnim procesima toga doba, kao i na život i djelo nepravedno zaboravljenog književnika, prevoditelja i bistričkog župnika Ivana Krizmanića, te potaknuti daljnje osvjetljavanje spomenute tematike. Opat Ivan Krizmanić (1766. – 1852.) bio je župnik u Mariji Bistrici od 1818. do 1849. godine.  U bistričkom župnom dvoru okupljao je1830-ih i 1840-ih godina brojne intelektualce, mlade hrvatske preporoditelje koje je hrabrio i poticao na domoljublje. Njegovi su bliski prijatelji bili prvaci preporoda Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, grof Janko Drašković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Vatroslav Lisinski, Dragojla Jarnević i brojni drugi. Upravo na  druženjima u Krizmanićevu gostoljubivom župnom dvoru osmišljavali su se brojni projekti hrvatskoga narodnog preporoda. Marija Bistrica tako je zaslugom opata Krizmanića postala jedno od važnih središta hrvatskoga narodnog preporoda, a samog su Krizmanića hrvatski preporoditelji iznimno cijenili. Osim što je bio ilirski pokrovitelj i promicatelj kulture, Krizmanić je bio književnik i prevoditelj. Prevodio je s engleskog, njemačkog, latinskog, francuskog i hrvatskog štokavskog jezika na kajkavski književni jezik. Preveo je cijeli Miltonov ep „Izgubljeni raj“, odlomak iz Shakespeareove tragedije „Romeo i Julija“, odlomak iz „Ossiana“,  Kanižlićevu „Svetu Rožaliju“.  

Prvi dio skupa održan je u petak, 3. veljače. Skup je otvoren pozdravnim govorom dr. sc. Snježane Husinec, predsjednice Ogranka Matice hrvatske u Mariji Bistrici, a govorili su i prof. dr. sc. Stipe Botica, potpredsjednik Matice hrvatske, prof. dr. sc. Alojz Jembrih, dobar poznavatelj Krizmanićeva književnog djela, nekadašnji bistrički župnik, kanonik zagrebačkoga Kaptola mons. Lovro Cindori, sadašnji bistrički župnik preč.  Domagoj Matošević te načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički. U petak su izlagači upoznali publiku s povijesnim okolnostima vezanim uz nastajanje Matice hrvatske te njezinim donatorima  među kojima je bio i opat Krizmanić (Stipe Botica). O Matici kao pratitelju kulturnih i političkih zbivanja u Hrvatskoj od njezina utemeljenja do danas govorio je njezin nekadašnji predsjednik  Josip Bratulić. Povjesničar Robert Holjevac osvrnuo se na svjetske, europske, monarhijske i hrvatske političke i crkvene prilike za vrijeme Ivana Krizmanića. Kontekstualizirali su Mariju Bistricu u šire društvene, kulturne i književnopovijesne okvire, ali su se osvrnuli i na lokalne prilike s posebnim osvrtom na preporodno doba: Darko Lacković govorio je o upravnoj podjeli i stanovništvu, Mijo Korade o  inspiracijama i vizijama znamenitog bistričkog župnika, a Vedran Klaužer o  gospodarsko-financijskom stanju bistričke župe. Vlasta Švoger svojim izlaganjem potvrdila  je da je Marija Bistrica uistinu bila okupljalište tadašnje društvene elite. Skup je u petak završen izlaganjem Daniela Rafaelića i projekcijom filma „Lisinski“ Oktavijana Miletića koji je jednim dijelom sniman i u Mariji Bistrici, a u kojem se kao filmski junak pojavljuje bistrički opat. U subotu, 4. veljače, izlagači su govorili uglavnom o književnim temama; Arijana Kolak Bošnjak predstavila je  život i djelo Pauline Gaj, Krizmanićeve nećakinje, a Romina Gorički Dragojlu Jarnević i njezine veze s Marijom Bistricom; Andraž Jež govorio je o Vrazovim boravcima u Krizmanićevu bistričkom domu, a Suzana Coha o sudbini kajkavske književnosti u preporodnom kontekstu. O rukopisnom Krizmanićevu  književnom opusu u novijim kroatističkim istraživanjima govorio je Alojz Jembrih, o  jeziku Ivana Krizmanića u njegovim prijevodima, ali i u privatnoj korespondenciji Snježana Husinec; Diana Stolac  o suodnosu kajkavštine i štokavštine, a Karolina Vrban Zrinski o stilskim obilježjima Krizmanićeva kajkavskog prijevoda Svete Rožalije. Završni blok predavanja bio je tematski vezan uz glazbu; Ivan Peklić upoznao je publiku s djelovanjem Sidonije Rubido Erdody (koju je Krimanić vjenčao u bistričkoj bazilici), Jadran Jeić govorio je o bistričkom kapelanu i glazbeniku Eduardu Finku, a Damir Galoić o jednom od prvih hrvatskih violinista i vlastelinu u Mariji Bistrici Antunu Kerschofferu. Bogati program skupa dopunjen je i predstavljanjem triju knjiga: Alojz Jembrih predstavio je  „Raj zgubljen“ Ivana Krizmanića,  a Diana Stolac knjigu „Prvi hrvatski Shakespeare“ Bojane Schubert i Ivana Lupića u kojoj izlazi na svjetlo dana činjenica da je Krizmanić bio prvi prevoditelj Shakespearea na hrvatski jezik. Diana Stolac predstavila je i knjigu „U suton kajkavskog književnog jezika: povijesnosociolingvistička analiza jezika Ivana Krizmanića“  autorice Bojane Schubert.

Znanstveno-stručni skup i svečana akademija samo su dio projekta koji ističe važnost Ivana Krizmanića i Marije Bistrice za hrvatski narodni preporod i osnivanje Matice hrvatske. Partneri su ovoga projekta Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski institut za povijest, Hrvatsko katoličko sveučilište, Svetište Majke Božje Bistričke i Turistička zajednica Općine Marija Bistrica, a pokrovitelji Krapinsko-zagorska županija i Općina Marija Bistrica. U okviru projekta u planu je podizanje spomen-ploče Ivanu Krizmaniću i osnivanju Matice ilirske, položit će se vijenac na Krizmanićev grob te će biti postavljena i izložba „Marija Bistrica u doba Ivana Krizmanića i hrvatskog narodnog preporoda“ za širu publiku. Također, bit će tiskan i zbornik radova sa znanstveno-stručnoga skupa koji će znanstvenoj, a i široj javnosti pružiti uvid u nove spoznaje vezane uz hrvatski narodni preporod, kao i uz Mariju Bistricu koju bismo zaista mogli nazvati kolijevkom Matice hrvatske.

Romina Gorički i Ivančica Tomorad