Povratak na arhivu

Održana i posljednja korizmena tribina na temu „I u mojoj školi i u mojem mjestu živi Vukovar”

autor: Manuela Prlić, 10. ožujka 2015.
DSCN2356

U petak, 6. ožujka 2015. u kapelici sv. Petra u Mariji Bistrici održana je treća, a ujedno i posljednja ovogodišnja korizmena tribina. Ovoga puta moderatorica je bila Ivančica Tomorad, a gošće Vesna Brlek, ravnateljica OŠ Marija Bistrica i Barbara Sipina, vjeroučiteljica, koje su govorile o temi „I u mojoj školi i u mojem mjestu živi Vukovar”.

Ravnateljica, gospođa Vesna Brlek, ukratko je predstavila Osnovnu školu, Glazbenu školu, projekte koje provode, humanitarne akcije i suradnju s lokalnom zajednicom. Istaknuvši zadovoljstvo uspjesima koje učenici i zaposlenici škole postižu, zajedno s vjeroučiteljicom, gospođom Barbarom Sipinom predstavila je projekt pod nazivom „I u mojoj školi živi Vukovar” koji se odvija već petu godinu. Projekt traje cijelu godinu, a vrhunac doseže 18. studenog, kada se na poseban način sjećaju grada heroja, Vukovara. Gost predavač toga dana je obično osoba koja je tih ratnih dana proživjela strahote, a Bistričancima u potpunosti prenese s jedne strane emocije, a s druge strane vrednote za koje se živi i umire, a koje najbolje možemo naučiti od Vukovara. To su solidarnost, zajedništvo, ljubav, čovjekoljublje, domoljublje, dostojanstvo, dijalog, mir… U Svetoj Misi se sjećaju i mole za sve žrtve rata, a zatim od vrha Kalvarije do ulaza u školu učenici i zaposlenici tvore kolonu sjećanja kojoj se rado priključuju mještani. Time projekt ne završava nego se nastavlja kroz mini projekte u okviru ove teme te terenskom nastavom u Vukovar. Također, naša škola ima i akciju 1.000 golubica za Vukovar za koju se nadaju da će prerasti u akciju na razini Hrvatske, kako bi Vukovaru simbolički poslali mir, zajedništvo i suosjećanje. Škola iz godine u godinu sjećanje na Vukovar sustavno dograđuje, slaže kamenčić po kamenčić kojima Marija Bistrica Vukovaru pokazuje da nije sam.

U obiteljskoj atmosferi, vjeroučiteljica Sipina je izgovorila ono što je mislima prolazilo svim prisutnima: „Čast i hvala vukovarskim junacima koji su iz ljubavi darovali svoje živote te nas tako poučili kako živjeti”. A djelatnicima naše škole hvala što na primjeru vlastite Domovine našu djecu i mlade uče općeljudskim i kršćanskim vrednotama.