Povratak na arhivu

Održano promatranje “1.28 sekundi prije…”

autor: Ivančica Hopek Kramar, 23. studenoga 2017.
DSC_0038

U četvrtak, 5. 10. 2017. godine, konačno je otkriveno rješenje zagonetke „1.28 sekundi prije…“ !

Rješenje je otkrio i obrazložio jedan od šezdesetak znatiželjnih posjetitelja  koji su se te večeri popeli na 12. postaju bistričke Kalvarije kako bi uživali u promatranju noćnog neba teleskopom. Autor i voditelj radionice Julio Car nagradio je upućenog posjetitelja knjigom poznatog hrvatskog astronoma Željka Andreića pod naslovom „Naše noćno nebo“.

Rješenje zagonetke i ciljani objekt promatranja i pažnje te večeri bio je Mjesec. Svemirsko tijelo bez atmosfere, najbliže Zemlji, njezin  vječni pratitelj, jedino svemirsko tijelo na koje su ljudi zakoračili. Zagonetno vrijeme u stvari je vrijeme potrebno svjetlosnom signalu da s Mjeseca stigne na Zemlju. Naime, prosječna udaljenost Mjeseca od Zemlje iznosi 384 400 km, a brzina svjetlosti u vakuumu približno je jednaka 300 000 km/s. Podijelimo li spomenutu udaljenost i brzinu dobit ćemo upravo 1.28 s. Zapanjuje činjenica da gledajući u Mjesec mi ga vidimo zapravo onakvog kako je izgledao prije 1.28s! Posjetitelji su te večeri saznali i mnoge druge zanimljivosti vezane uz Mjesec. Teoriju nastanka Mjeseca, koliko puta smo lakši na Mjesecu nego na Zemlji, oko čega se, zašto i koliko dugo Mjesec vrti, zašto i kako nastaju Mjesečeve mijene, kakva je površina Mjeseca, sastav tla… Julio je podsjetio prisutne na izuzetan znanstveni, tehnološki, ali i politički događaj  iz 1969. godine kojim je SAD osigurao pobjedu u svemirskoj utrci sa Sovjetskim Savezom koja se vodila u sklopu hladnog rata. Dana 21. srpnja 1969. godine površinom  Mjeseca prošetali su prvi ljudi. Time je ekspedicija Apolla 11, s posadom od tri astronauta B. Aldrina, M. Collinsa i N. A. Armstronga, ušla u povijest učinivši „mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“ (Armstrong)! Zanimljivost teme potvrdila su i mnoga pitanja posjetitelja.

Glavna posebnost i doživljaj te večeri bilo je, međutim, promatranje Mjeseca kroz čak tri teleskopa s različitim povećanjima 60x, 90x i 100x te dva dalekozora s povećanjem od 20x. Zahvaljujući takvoj opremi posjetitelji su odlično mogli vidjeti tamne površine Mjeseca, nazvane „morima“  i svijetla brdovitija područja, „kopna“.  Zanimljivo je da i tzv.  mora imaju imena poput More tišine, More plodnosti, More kiša… Cijela površina Mjeseca prekrivena je kraterima nastalima od udara asteroida i meteorita što ukazuje koliko je udaraca Mjesec zadobio kroz svoju povijest štiteći na taj način i naš planet. Posebnost nekih kratera su svijetle zrake koje se šire oko njih pružajući veličanstven prizor.

I na kraju zahvale svima koji su omogućili realizaciju ovog jedinstvenog događaja. Prvenstveno Juliju koji nam je i ovaj puta podigao pogled prema nebu, podijelio s nama svoje znanje, vrijeme i tehničku opremu, zatim gospodinu Mladenu Galinu koji je donio i postavio svoje teleskope i dalekozore, rektoru svetišta MBB-e, prečasnom Domagoju Matoševiću, koji nam je dozvolio održavanje promatranja na 12. postaji bistričke Kalvarije te Ogranku Matice hrvatske u Mariji Bistrici kao organizatoru cijelog događaja.