Povratak na arhivu

Pjesme Sanje Mendek

autor: Sanja Mendek, 13. lipnja 2016.

ORASI

 

Jedne jeseni

Istrgnute iz savršenog  poretka

Rano ujutro

Dok je tata još bio trijezan

Brali smo orahe

U našem voćnjaku

Ja sam bila bosa

I s košaricom punom lišća

I plodova u rukama

tata je najkrupnije orahe

stavljao u džepove

i rekao da će zasaditi

nova stabla

oduvijek je  znao s biljkama

slušale su njegov glas i rasle

Tog jutra ja sam još savršeno

Znala tko sam

kasnije je sve krenulo krivo

I ostala su samo stabla

Bez plodova

 

Pjesma „Orasi“ nagrađena je trećom nagradom na natječaju „Susret riječi“- Bedekovčina 2015. godine.

 

SPASITELJ

 

Ne izigravaj maskiranog zaštitnika

I ne nudi mi svoju ruku

Da se grčevito

Držim za nju

Dok hodam preko

Ponora kao plesačica na žici

Bez zaštitne mreže

Kad iza svoje maske veselog pajaca

Kriješ lice spasitelja

Koji nije uspio spasiti

Samoga sebe

 

ALAT

Upotrebljavam riječi

Umjesto alata

Da bih popravila

Pješčani sat

Koji stoji

Na izlazu

Iz moje kuće

I svako jutro

Mi pokazuje

Točno vrijeme

U kojem

Sam zarobljena

KRUNA

Lijepo je biti u Bistrici

U ranu jesen

Pred Gospin rođendan

Kad noći su sjajne

Od zvijezda

Kao Gospina kruna

Nad Zemljom

 

 

Pjesma je objavljena je u zborniku „ Došel bum v Bistricu“ natječaja „Josip Ozimec“ 2015. godine.

 

POGLED

Gledaš me:

-zaljubljeno

-zrikavo

-zbunjeno

– zavjerenički

-začuđeno

-zlurado

– zaprepašteno

-zamišljeno

-zainteresirano

-znatiželjno

-zlobno

– zadovoljno

-zahvalno

-zagonetno

-zlokobno

-zaigrano

-zaštitnički

-zločesto

zaneseno

-zavodljivo

A zapravo me

Ne znaš

 

Pjesma je objavljena  u zborniku ljubavne poezije „Hod se nastavlja“ natječaja „Željka Boc“.

 

 

NEZGODA

 

Nastrijelila  sam te jednog jesenjeg jutra

Dok se magla  još nije podigla s naših očiju

Bilo je to nešto kao nesreća u lovu

Tvoje jantarne oči zamijenila sam s jelenjim

I pucala ti pravo u čelo

Pali smo oboje

Svatko na svoju stranu svijeta

Ti prosvirane pameti

A ja od jačine udarca

Nenavikla na oružje u svojim rukama

Od tada ti si definitivno odustao od  uloge

Vuka koji iz grmlja vreba crvenkapicu

A ja nosim naočale

 

Pjesma  je objavljena je u zborniku „Susret riječi“- Bedekovčina 2016. godine.

O AUTORICI

Sanja Mendek rođena je 1967. godine u Zagrebu. Osnovnu školu pohađala je u Mariji  Bistrici, a srednju medicinsku u Zaboku. Na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu završila je preddiplomski i diplomski stručni studij sestrinstva. Za sebe kaže da oduvijek voli riječi pa zato puno čita i pomalo piskara. Piše priče za djecu, kratke priče i pjesme. Objavljivala je u časopisu za kulturu „Hrvatsko zagorje“, glasilu Svetišta Majke Božje Bistričke „Milosti puna“. Svojim najvećim književnim uspjehom smatra objavljivanje piče „Moja plava džungla“ u čitanci za drugi razred osnovne škole „Radost igre“. Zadnjih nekoliko godina piše pjesme. Osvojila je treću nagradu za pjesmu „Orasi“ na pjesničkom natjecanju „Susret riječi“ u Bedekovčini 2015. godine. Pjesme su joj uvrštene u zbornike duhovne poezije „Došel bum v Bistricu“ – Josip Ozimec, „Srce Isusa i Marije“ – Modrovec i ljubavne poezije „Hod se nastavlja“ – natječaja „Željka Boc“. Svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom „Kaleidoskop“ objavila je 2016. godine. „Pišem da izrazim sebe, ali i da se družim s ljudima koji su mi slični i nadam se da će moje pjesme nekomu uljepšati dan“, objašnjava pjesnikinja svoje razloge za pisanje. Sanja Mendek živi u Mariji Bistrici, a radi u KBC-u Zagreb kao medicinska sestra.